II Edition : Helenske apoikije u Italiji i Siciliji

Posthomersko helensko naseljavanje na području južne Italije i Sicilije intenziviralo se od VIII. st. i do kraja VI. st. p. n. e. ustanovljena je široka zona u kojoj je dominirala helenska civilizacija. Toliko je bila gustina naseljenosti da je područje na krajnjem jugu Italije nazvano „Velika Helada/Grčka“. Od tih mnogih helenskih apoikija na području zapadno od Jonskog mora, za razvitak civilizacije u Italiji i origines rimskog svijeta je suštinski značajna bila Kima na kampanskoj obali. Preko nje su italski narodi primili čitav niz naprednih kulturnih tekovina, od kojih je najvažnije pismo. Kima je u svome helenskom obliku postojala oko 350 godina i u tome periodu je odigrala enormno značenje, koje ni do danas nije na adekvatan način istraženo. Za rimski svijet helenska Kima je utjecala i preko fenomena sibile i sibilskih knjiga, kao jednog fenomena koji je u određenoj mjeri utjecao i na oblikovanje općeg rimskog „nacionalnog“ i kulturnog identiteta. Veći dio obalne linije južne Italije je bio u pravom smislu helenski u periodu od VIII. do V. st. p. n. e. U apoikijama na tome području su se značajno utemeljile i određene filozofske misli i ideje, koje će oblikovati mediteransku i zapadnu civilizaciju. Na Siciliji naseljeni Heleni će se postupno orijentirati prema Sirakuzi, kao najjačoj apoikiji, poglavito poradi feničansko – kartaginskog prisustva na zapadu otoka. Postepeno će Rimska Republika u okvire svoje hegemonije apsorbirati sav helenski svijet Italije i Sicilije.